Došla sam jako kasno, torba mi je nestala u autobusu. Bio je malo uzrujan, umoran i znojan. Počeli su se brinuti o meni kao o jednom u obitelji, dali su mi odjeću, četkicu za zube i sve. Ponudio me da sjednem na čašu, kad sam rekao da je bolje da se istuširam i prijavim izgubljenu torbu, pokucali su na vrata s bocom vina i hvatačem komaraca…..tako preslatko. Poželite im svu sreću i ako želite u Tribunj, tu vam je mjesto. Zaboravio sam nešto, kad su moji dani prošli i nisam imao mjesta za boravak, potražili su mi jedno novo, po cijeni koju sam mogao pronaći. Onda mi je otac pokazao mjesto, na 34°, što reći, nevjerojatno
Čitaj višečitaj manje
